četvrtak, 23.08.2007.
21. Asprovalta. Istanbul.
Lijep pozdrav svima!
Eto me u uredu nakon godišnjeg. Još sam malo umorna od puta; došla sam direktno u ured iz Istanbula tako da sam sva ljepljiva jer je Apostolosu (kolega s posla koji me vozio iz Thessalonikija u Grevenu) riknula klima u autu. Inače, u Grčkoj su klime u autu apsolutni must.
No dobro, idemo redom. Dojmova imam previše, nadam se da neću štogod propustiti.
Nakon ludog dana (slijeva na desno: ja, šef Evripidis, Apostolos) u petak u uredu, došla sam doma, a na jastuku me dočekao poklon od Eve. Aww. U noći sa petka na subotu bila sam sama doma, provela jako ugodno veče slušajući lijepu muziku, čitala sam knjigu i ispijala zeleni čaj s mentom. Spakirala sam stvari za Asprovaltu i Istanbul i u 10 ujutro u subotu došli su po mene Olga i Anas s posla.
Asprovalta je turističko mjestašce gdje Olgini roditelji imaju vikendicu. More je li-la, ali ajde, jeftino je pa dolazi mnogo Čeha, Srba, Hrvata ovdje na ljetovanje. Ono što stvarno nisam očekivala je toliki broj rođaka, sestrična, bratića, nećaka, susjeda i slično. Iako Olgu pomalo živcira što tamo nema tišine, meni je sve to skupa bilo jako slatko, i stvarno sam se osjećala posebno i toplo oko srca što su me pozvali u svoju obitelj. Došla je Olgina sestra Nora, pa kasnije Sakis i Apostolos s posla. Super ekipica, tako sam se dobro zabavljala da to nije normalno. Naravno, oni su sve plaćali, jer ja sam samo siromašni student, a Olgina majka je pripremala tradicionalnu grčku hranu. Aaah. Dan je izgledao otprilike ovako: buđenje oko 11 h, frape + doručak, plaža, ručak, plaža, cuga. U noći s 12. na 13. 8. izvalili smo se na travu i gledali kišu meteora. Uspjela sam vidjeti tri padajuće zvijezde s fascinantno dugim repom. Toliko su me oduševile da sam zaboravila nešto poželjeti. Jednu večer su malene nećakinje i susjede napravile plesni show. Ono, numerirana mjesta, nekoliko plesnih točaka. A da ste ih tek vidjeli kako plešu.. Da sam im ja tata ne bi ih pustila u disko za par godina. Zadnju večer Nora je radila koktele Mojito. Igrali smo razne igre s kartama a večer je kulminirala sa pantomimom. Nikad u životu mi nije bilo tako zabavno igrati pantomimu. Pogotovo zato jer su se, dobrano pijani, trebali truditi objasniti stvari na engleskom i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Osim svega navedenog, ovo ljetovanje u Asprovalti rezultiralo je poboljšanjem mojeg grčkog. Excellente! Naravno da već imamo planove da dio njih posjeti Hrvatsku i tome se stvarno veselim. Slike slijede:
Ekipica na krevetu
Olga i ja
Plesna grupa
Terasa u noći
I za kraj, znam da Vrag nosi Pradu (trenutno čitam), ali ja tako želim ove naočale.
Došao je utorak i vrijeme da odem u Thessaloniki gdje sam se našla s Alijem i Jarekom. Oko 20 h krenuo je vlak za Istanbul. Trebao je stići u 8:05. Spontano se budim u 7:55 i urlam: "Aliii, Aliii, wake up, wake up we arrive in 10 minutes!!!" Tri sata kasnije: Istanbul. Ah, turski pojam o vremenu je jako sličan grčkom. Možda još gori. Inače, Ali je hard core musliman koji se moli 3 do 5 puta dnevno. To je moralo uključiti dvije molitve u vlaku. Ne bi to bilo tako teško da se vlak miče po konstantnoj pravocrtnoj putanji. Nažalost, nije bilo tako. Ali koristi kompas pomoću kojeg određuje gdje je Meka. Jednu je molitvu započeo na jednom mjestu da bi završio na drugom jer je vlak stalno mijenjao smjer.
Neću previše gnjaviti sa stvarima koje smo vidjeli u Istanbulu. Stvarno je velik, i predivan, ako se gledaju prava mjesta. Svima koji idu u Istanbul preporučam da prije puta nabave nekakav vodič, jer bez plana i programa nemoguće je vidjeti dovoljno stvari. Svaki dan smo od jutra do mraka hodali gradom, vozili se poluizgrađenim metroom, tramvajima, brodićima. Svakako preporučam nabavljanje Akbila - malene spravice koja se "napuni" određenim iznosom novaca i može se koristiti za jeftiniji javni prijevoz (u koji spadaju i više navedeni brodići). Iako postoji vjerovanje da je Turska jeftina, ipak nije bila onoliko koliko je pisalo u vodiču tiskanom 2005. Zato smo za doručak, ručak i večeru jeli ili doner ili sendvič s ribom i pili hektolitre svježe iscjeđenog soka od naranče jer je skoro za dž.
Upoznala sam dosta studenata koji su na praksi u Istanbulu i iz njihovih priča doznala sam da turski IAESTE i nije najbolje organiziran.
Najviše od svega me frustriralo što ovu dvojicu vodam okolo bez ikakve inicijative s njihove strane. Ja sam bila ta koja je čitala karte, koja je organizirala što će se vidjeti, koja je naposlijetku organizirala cijeli put i smještaj. Živjele žene. Na svu sreću, uspjela sam se vidjeti sa mojim dragim Bradom koji je tu na praksi. Tako da sam njemu predala kormilo u ruke jedan dan i malo se odmorila od moje uloge turističkog vodiča.
Međutim, Istanbul kao da me malo razočarao. Ne znam zašto, možda su moja očekivanja sve viša i viša, a možda je bilo samo društvo u pitanju. Ali recimo, Aja Sofija me dosta razočarala. Problem je u tome što je tako razvikana. Imala sam osjećaj kada uđem u nju da ću osjetiti strahopoštovanje. Međutim, ništa od toga. Pretvorena je u muzej u kojem su turisti tako glasni da to nije normalno. Gužva i galama. Lijepa je, naravno, ali nije me ostavilo bez riječi. Evo je u pozadini. Plava džamija (koja je zapravo džamija) je predivna, ali turisti se opet ponašaju kao kreteni. Mislim, ljudi se unutra mole pa bi bilo lijepo da se pokaže malo poštovanja prema tome. Ali me pokušao preobratiti na Islam, ali neuspješno. Bilo mi je zanimljivo biti u zemlji druge vjeroispovjesti (pravoslavnu Grčku ne smatram toliko drugačijom). Vidjeti žene koje, osim marama na glavi nose i dugačke kapute. Meni je bilo vruće samo od marame koju sam nosila u džamijama, a kamoli nositi kaput po onoj vrućini. Uh. Oduševila me Yerebatan Saray1 (klik tu za više informacija). Jako, jako me oduševila i palača Dolambahče (klik tu za više informacija).
Ali me pozvao u Iran tako da sam se slikala ispred veleposlanstva. Bili smo i na Grand Bazaaru gdje sam si kupila novu maramu; trebat će bi ih pregršt za Iran.
Zaboravite što sam rekla o grčkim vozačima. U Turskoj je vozač uvijek u pravu. Nema veze ako je upaljeno zeleno za pješake, nema veze ako vozilo ide po pločniku. Možda ova slika pomogne ilustrirati prometni kaos koji vlada gradom.
Osim svega ovoga, bila sam i u Aziji. To zvuči bolje nego "u azijskom dijelu Istanbula". Šašave klupice. Evo još jedna azijska.
Naš posjet Istanbulu zaključili smo posjetom Topkapi palači lijepim pogledom na Bospor, a onda turskoj kupelji aka hammam. To je bilo baš ono što nam je trebalo nakon 5 dana hodanja i znojenja. Prvo sam se znojila 15ak minuta na mramornoj platformi. Onda dođe teta koja napravi nekakav piling po cijelom tijelu i sastruže svu mrtvu kožu. Zatim me nasapunala i izmasirala. Dva puta. Onda me opet istrugala sa nekakvim grubim platnom. Pa mi je oprala kosu i zalila me vodom. Ja sam se nastavila zaljevati hladnom vodom i to je bilo to. Ahhh. Zatim smo se uputili na kolodvor, pokupili prtljagu i sjeli na vlak. Prelazak granice je, kao i na putu prema Istanbulu bio duhovit jer sam ja iz Hrvatske, Ali iz Irana. Možete misliti izraz na licu carinika.
Post objavljujem sada, što zbog slika, što zbog problema sa objavljivanjem novog posta. U svakom slučaju, puno hvala svima na čestitkama!
- 10:18 -